Midlife – Kada ti telo prvi put kaže „više ne mogu“
Moja midlife priča nije počela katastrofom, već sitnicama koje su se sabrale u ogromnu promenu.
Dani kada sam se budila mirna i staložena… i dani kada bih se raspala zbog prekog pogleda na sastanku ili jedne sirene u saobraćaju.
Momenti kada sam bila fokusirana… i trenuci kada se mozak pretvarao u rasut mozaik.

Plakala bih bez ikakvog razloga.
Podizala glas ni na šta – ja, koja doslovce jednom u nekoliko godina povisim ton.
Zaboravljala jednostavne stvari.
Povlačila se.
Eksplodirala.
Nema logike. Nema obrasca. Samo talasi.
Pitala sam se:
„Jesam li poludela? Gubim li sebe potpuno? Ko je ova JA?“
Ubrzo kasnije sam naučila: nisam se gubila.
Samo sam se – menjala.
Midlife mozak i hormoni: istina koju niko ne kaže
Tokom perimenopauze mozak se reorganizuje.
Estrogen divlja. Serotonin i dopamin skaču kao da su na ringišpilu.
Sve što sam godinama doživljavala kao „moju stabilnost“ – odjednom je nestalo.
Zajedno sa ambicijom, motivacijom, tolerancijom… sa svime što me je činilo ženom koju „svi gotive“.
Nisam to znala.
Mislila sam da sam ja problem. Da sam emotivno neodgovorna.
A zapravo… nisam se raspadala.
Otvarala sam se.
Telo me je teralo da uradim nešto što sam ceo život izbegavala:
- da usporim,
- da oslušnem,
- da se nežno držim.
Da se prepustim dok se sve ne presloži u neku novu, bolju verziju mene.
Najteže lekcije uvek stignu tiho – pa te pogode kao grom.
Estimated reading time: 2 minutes
Nastavak: Slušanje sebe >>>

Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.